Liječnički savjet potražite kada se dijete ili odrasla osoba žali na bol ili pritisak u uhu, ako uočite istjecanje krvi i/ili gnoja iz uha, primjetite crvenilo oko i iza uha. Kod manje djece prisutna je razdražljivost i slabi tek. Povišena temperatura može i ne mora biti prisutna. Mala djeca mogu povlačiti uši i ne odgovarati uobičajeno na zvukove.
Liječnik će postaviti dijagnozu na osnovi anamneze i fizikalnog pregleda. Upotrijebiti će otoskop i pogledati postoji li u unutrašnjosti uha crvenilo i tekućina iza bubnjića. Ako se bubnjić ne pomiče slobodno, to je znak da se tekućina može nalaziti u srednjem uhu. Izbočeni bubnjić ili bubnjić promijenjene boje može upućivati na infekciju. U nekim slučajevima može preporučiti timpanometriju ili audiogramsko ispitivanje, posebno ako dijete ima tekućinu u srednjem uhu već neko vrijeme. Timpanometrijskim ispitivanjem se mjeri koliko se bubnjić pomiče odgovarajući na tlak zraka. Kod audiogramskog ispitivanja koriste se zvukovi različitih frekvencija kako bi se provjerilo postoje li znakovi gubitka sluha.
Većina upala uha prestaje sama od sebe nakon samo nekoliko dana pa će biti dovoljna simptomatska terapija (analgetici, antipiretici, dekongestivne kapi/sprejevi za nos), a antibiotike pripisujemo samo kod jačih upala (jer oni neće ukloniti tekućinu iz srednjeg uha, ali pomažu u spriječavanju razmnožavanja bakterija). Većina djece može imati tekućinu u ušima čak i 2 mjeseca nakon što je prestala upala. To ne predstavlja problem osim ako utječe na sluh.